Biokovo

S južne strane Zagvozda izvilo se Biokovo. Ovdašnji su stanovnici odavno planini jezično promijenili rod. Nazvali je Bijakova. U njihovu izgovoru zvuči kao majka. A ona - preponosna. Uvijek čista i bijela, ovijena snijegom ili oblacima. Otuda joj, valjda, i ime. Njezini vrhovi strše u nebesa. Na njima su još u srednjemu vijeku izgradili crkvice, sv. Jure i sv. Ilije. U crkvicu svetoga Ilije, gle čuda, udarali gromovi. Puk to shvaćao kao opomenu, činio razne pokore i crkvicu obnavljao. Posljednji put prije nekoliko godina. Crkvica se svetoga Jure šezdesetih godina 20. stoljeća povukla pred suvremenim opakim zmajem, televizijskim tornjem, postavljenim dvadesetak metara istočnije.

Sve do prije tridesetak godina Biokovo je odzvanjalo pastirskom pjesmom, blejanjem ovaca, zveckanjem zvona. Od proljeća do zime živjelo se na planini, u njezinim stajama, od kojih se mnoge porušiše. Žela se i čupala trava, obrađivali dolci. Stari pričaju da više nema onako slatka krumpira. Pa naravno da ga nema, nema više onih gladnih, ali ponosnih godina. Ljeti je Biokovo pojilo i hladilo svoje ljude. Oni su (težak ih je život svemu naučio) sjekli mraz u njegovim jamama ledenicama te ga, omotana suhim lišćem, nosili u vrećama, prodavali po imotskim dernecima i u primorskim kavanama. Zanimljivi hladnjaci. Još zanimljiviji zanat.

Biokovo je danas planina na kojoj nema razgovora, izuzmemo li jedan ljetni dan kada se hodočasti Svetomu Juri i kad se na njezinu vrhu služi sveta misa. Sastanu se dva svijeta: podgorski, primorski - i ovaj naš zagvoški, gorštački. Svi osjećaju da su na toj visini blizu Bogu i da mu mogu došapnuti svoje patnje, svoje molitve.

Biokovo je proglašeno parkom prirode i postalo je pravim izazovom za turiste i avanturiste, za lovce i krivolovce. Svojim ljekovitim biljem izliječilo je mnoge ljude. I poznatog agu Asanagu. Svojom ljepotom, modrinom i visinom liječi nas Zagvožđane, koji iz dana u dan na njemu odmaramo pogled i dušu. A što se za tom Jauk-planinom (tako je nazva Raosov don Petar Omišanin) zbivalo kroz puste godine, kroz pusta stoljeća?