Dobro nam doša i dobro nam poša

Tako su pjevale zagvoške djevojke dočekujući i ispraćajući cara Franju Josipa I., koji je za vrijeme svojega službenog putovanja po Dalmaciji svratio i u Zagvozd.

Bilo je to 25. travnja 1875. Car je u Imotski doputovao kočijom, a do Zagvozda je morao na konju jer je cesta preko Škobaljuša izgrađena tek 1881. Padala je kiša. Narod je s oduševljenjem pozdravljao vladara vičući: “Živio naš kralj hrvatski Franjo Josip I.!” A on darivao siromahe. Car, dobar, ljubezan, sućutan i u tolikoj brizi za puk, nije mario za vremenske nepogode. Narod lijevao suze iz zahvalnosti vjerujući samo u Boga i cara. Gradio mu prigodne slavoluke i posipao put cvijećem. A on se u Zagvozdu zadržao sat i pol. Tek toliko da mu se osuši kabanica. Primili ga zagvoški župnik don Jozo Škarica i glavar Mate Lončar. Zagvožđani, kao i uvijek, ugostili svojega gosta. On sa sobom nosio svoje carsko pokućstvo. Uskoro se od tih golih ljudi i golih brda uputio kočijom dalje, prema Župi.