Nekadašnja poduzeća

Poljoprivredna zadruga Biokovska kosa bila je osnovana 1952. Imala je svoje urede i trgovine, a u najboljim godinama tridesetak zaposlenih. Otkupljivala je višnje, kupine, ljekovito bilje… Mnoge su majke, berući uokolo kupine osigurale svojoj djeci školske udžbenike i pribor. Danas kad je nema, pričaju o njoj s nekim čudnim osjećajem.

Začetke tvornice trikotaže Biokovka treba tražiti 1958. Imala je šestero uposlenih i bila je smještena u Krištinoj kući. U Zagvozdu još nije bilo struje i strojeve je pokretao motor Aran. Uskoro se, u socijalističkom zanosu, jer svatko je morao odraditi obvezne dnevnice, počela graditi nova zgrada u koju je pogon uselio 1963. U najboljim godinama radilo se u tri smjene i bilo zaposleno više od 350 ljudi. Olako je predadoše imotskom Trimotu, a poslije, malo pomalo, nikome.

Danas ti pogoni izgledaju sablasno. Teško je u sjećanje dovesti i onu sliku kada su radnici na Veliki petak kriomice provirivali kroz tvorničke prozore da vide dugu kolonu u obrednoj procesiji. GRO Novogradnja osnovana je 1974. i u početku je imala 12 radnika. Već iduće godine bilo ih je 90, a u najboljim godinama više od 300. Gradili su objekte za koje se smatralo da su dostupni samo izuzetnim građevinarima. Upravitelji su se hvalili da većinu radnika čine povratnici iz inozemstva kojima su upravo oni omogućili život i rad kod kuće.

U početku je sve bilo lijepo, u Zagvozdu se osjećao život. Međutim, uskoro su uslijedili poslovni gubici, radna nedisciplina, duga bolovanja i obavljanje privatnih poslova. Ako se usput još štogod i ukralo - kud ćeš bolje! Općinski SK u Imotskomu izricao kritike, opomene i partijske kazne komunistima u vodstvu poduzeća. A Novogradnja polako umirala bez odgovarajućih terapija i konačno se 1987. ugasila. O neobičnom radu i poslovanju ostale anegdote koje se i danas prepričavaju.