Što se dogodilo u Prodanovoj kući

U kuću se Šimić zatvorio,
K njem unutra niko nije smio.
Ivan Mimica - Zunkalo,
Andrija Šimić, hajdučki harambaša

Hajdučka družina Andrije Šimića iz Lokvičića vjerojatno je preko Dobrinača 10. siječnja 1871. predvečer dospjela u Zagvozd, u zaselak Prodani, u kuću Jakova i Ante Prodana. Umorni hajduci posjedali i naložili vatru. Poslalo se i na butigu po rakiju.

Kad je družina otišla spavati, uz ognjište je ostao Šimić, opijen rakijom i čarima šesnaestogodišnje prodanove kćeri. Dohvatio se gusala i s jednim seljanom naizmjenično svu noć guslio. Ostalo je zapisano kako je te noći napadao visok snijeg, na nekim mjestima i do čovjekove visine. Lijepo li je, a i sudbonosno, bilo pokraj vatre sjediti i pjevati. Kolona studenčana, s harambašom matom Bilićem na čelu, bila mu je na tragu. Pridružili su joj se i neki Zagvožđani, među kojima je bio i Josip Tomičić. Za hajduke se peklo janje. Osjetivši progonitelje, hajduci su istrčali iz kuće i sklonili se negdje oko kuća. Uskoro su pohvatani.

U kući je ostao sam Šimić sakrivši se iza žrvnja. K njemu je uletio Tomičić i zapucao iz kubure. Iako je točno nanišanio, Šimić je samo bio ranjen jer su ga spasile toke na prsima. Zapucao je iz velike puške i na mjestu ubio Tomičića. U samoobrani. Kažu da je to bio jedini čovjek kojega je za svojega hajdukovanja ubio. Nastala je tišina. U sve se ljude uvukao strah. Šimić je napunio pušku i s naćvama na glavi istrčao kroz druga vrata jureći snježnim progonom u smjeru Buljubašića. Pojurili su za njim, pucali, ali ga nisu uhvatili. Ranjen, umoran, gladan i ozebao, Šimić je prošao Krstatice te se spustio u Podosoje. Poslije će ga u Runovićima na viri izdati. Od Prodanove kuće ostadoše samo zidine. Još uvijek kruži priča o Šimićevu junaštvu kojoj ljudi uvijek nešto dodaju. I nema u tome zla. Zagvožđani, a i cijeli ovaj narod, trebaju junake, makar i u priči.