Nisu samo šilom badali

U Zagvozdu Šilobadovića više nema. Ostade samo brdašce Šilobad koje se nalazi istočno od Kurtovića kuća. Očito je da je netko iz plemena bio vrstan majstor i znao dobro šilom badati.
Međutim, do danas pamtimo malo drugačijega obrtnika takva prezimena - fra Pavla Šilobadovića.
Poznat je kao prvi učitelj u makarskoj školi i prvi pisac Imoćanin, Zagvožđanin.

Za vrijeme biskupovanja fra Marijana Lišnjića u Makarskoj držao je školu za građane Makarske (1669. - 1671.) i pisao svoj poznati Libretin, kroniku u kojoj je zabilježio događaje i četovanja s Turcima u Makarskom primorju i zaleđu, i to u razdoblju od 1662. do 1686. godine. U knjižnici franjevačkog samostana u Makarskoj čuva se ta neobična rukopisna knjižica, bosančicom ispisana. Ostadoše zapisani čudni razbojnički pohodi na područja iza Biokova. Fra Pavao Šilobadović, naizgled posve hladno, zapisa brojeve izgubljenih ljudskih glava, brojeve dognane stoke, broj robova (turskih i kršćanskih). Osobito je dragocjen zapis o pogibelji Asan-age Arapovića: 1669. miseca marča na 17. budući otiša Ilija Bogdanović u četu, samo 6 druga, ter ošpija Turke na Zadvarju i poruči po ostale četnike da dođu, i pođe ji 80 ljudi k njemu i uzeše kulu na Poletnici i u kuli 3 kršćanina. Kulu opališe, izašli Turci iz Zadvarja na pomoć, ali ji naši dočekali u busiji, 3 ubili, a jednoga živa dovedoše. Ubiše Hasanagu Arapovića…