Turci, hajduci ... i klanci - jadikovci

Turci su u Imotskoj krajini boravili dvjesto i više godina: od kraja 15. stoljeća do 1717., kada je Imotski oslobođen. To je vrijeme ratova i seoba, vrijeme bolesti i gladi. Sa strahom se rađalo, sa strahom živjelo. Smrt je bila oslobođenje od svih patnji. Ipak, ljudi su prevladavali fatalizam i grčevito se borili za opstanak. A sve je bilo kao u epskoj pjesmi - tako je malo vrijedila ljudska glava. Koliko ih bijaše odsječenih i na kolac nabijenih, samo zato što nisu htjeli zatajiti svoju vjeru?! Naravno, bijaše i onih koji su se prilagođavali vremenu i po nekoliko puta mijenjali vjeru. Selilo se i vraćalo, plakalo i pjevalo. Oni što su prebjegli u primorje i na otoke i dalje su održavali vezu sa starim krajem.

Granice su se mijenjale, a hajduci i uskoci, zli kršćani, čekali u klancima - jadikovcima, otimali konje i blago, trgovali robljem, odvodili ljude. I muslimane i kršćane. Na mletačke galije bî prodano više od tisuću naših ljudi. A Mlečani - plaćali hladno i proračunato, zapadnjački: jedna glava - dvadeset dukata. Uzalud su župnici tadašnje župe Vrdola (Krstatica, Župe, Zagvozda) pisali pritužbe. Hajdučija potraja još dugo, dugo... Usprkos svim pustošenjima i nevoljama, u ovome je kraju bilo i ostalo nešto opojno što je pozivalo na povratak i ostanak. Mnogi su se prebjezi vraćali staroj jednostavnosti i živjeli tu, za Bijakovom, koja je bila prirodni bedem, na svježem zraku, uz vrijesak i kadulju, nerijetko i dulje od sto godina. Svoje želje ostvarivali su u pričama i pjesmama, u mašti. Tako Zagvožđani sačuvaše uspomenu na svojega junaka Jurasa Vejića. U Rastovcu, kod Dedića kuća, i danas se jedna zidina zove Jurasovina, a njegov mač, šćavon, još se čuva u franjevačkom samostanu u Imotskomu.

Ovce pasla mlada Vidosava,
Mila seka popa Radoslava,
Ovce pasla, kudiljicu prela,
U Zagvozdu, mistu vilinjemu.

Lipa l' ti je seka Radoslava!
Lipa l' ti je mlada Vidosava!
Mamila bi po nebu oblake,
Kamo l' ne bi po selu junake.

Bože mili na svemu ti hvala!
Jaka l' ti je mlada Vidosava!
Ona poni ploču na Zaranču,
Ovce pasuć, a kudilju preduć
Bože mili, čuda velikoga!
Trista godin mlada curovala!
Trista godin mlada nevovala!
Trista godin mlada udovala!

narodna pjesma