Zagvoški učitelji i prosvjetitelji

Početke školovanja u Zagvozdu treba tražiti sredinom 19. st., kada je zagvoški svećenik, domorodac, don Andrija Lončar, podučavao zagvošku mušku djecu. To su nastavili drugi, osobito don Petar Kaer. Sve se to odvijalo u privatnim kućama, bez posebne organizacije, od 1895. u kući Mate Kristića. Školovanje u Zagvozdu na višu je razinu podigao Ivo Mlikota (1904. - 1994.), koji je tu službovao desetak godina (1926. - 1936.) zajedno sa svojom ženom Frankom. Učenici su u školu dolazili iz 38 sela i bilo ih je više od 350. I djevojčica, naravno. Mlikota zapisa kako su to bila neuka težačka i pastirska djeca, ali bistra i poletna.

Bilo mu je neizmjerno drago kada je 1969. izgrađena nova školska zgrada sa športskom dvoranom. Bila je to tada jedna od najljepših i najopremljenijih škola u hrvatskoj. A, hvala Bogu, bilo je i učenika. Sve je vrvjelo od dječjeg žamora.

Poživio je dugo i Zagvožđani ga se sjećaju kao učena čovjeka dobroga savjeta. Poslije je živio u Splitu, bio nastavnik na Pedagoškoj akademiji, pisao pjesme, crtice, igrokaze, uređivao časopise… Dobitnik je brojnih nagrada i odlikovanja. Do kraja života živio je vrlo uredno. Njegov životopis, kojega je do zadnjega časa dopunjavao, može nam pomoći u rasvjetljavanju nekih zagvoških ljudi i događaja. Uvijek se u mislima vraćao u zagvošku osnovnu školu, prikupljao tekstove za nekakav Zagvoški zbornik, koji nije dočekao, ali većina tih priloga objavljena je u župnom listu Zagvozd pokrenutome 1995. On bi sigurno bio zadovoljan. Ne bi bio zadovoljan kada bi znao koliko se Zagvožđana iselilo i kako se već više godina u prvi razred upisuje samo desetak učenika.